Etnološki odjel

Etnografska zbirka formirala se za samog stvaranja muzeja, ali je za vrijeme Drugoga svjetskog rata najveći dio građe nestao. Do osnutka Etnološkog odjela 1979. godine, veliki doprinos u sabiranju građe i istraživanju tradicijske kulture požeškog kraja dala je profesorica Zdenka Lehner.

Prema oblicima materijalne, društvene i duhovne kulture Požeška kotlina pripada panonskom arealu.
Etnološki odjel posjeduje bogatu zbirku predmeta s područja požeškoga kraja, prije svega tekstilnog, lončarskog i drvenog rukotvorstva.

 

 

 

 

Požeška ili paurska narodna nošnja poznata je po svojoj intenzivnoj plavoj boji koja se dobivala plavljenjem osnovnog bijelog ruha plavilom za rublje, te raznim tkanjima i vezovima: rocanac, ulagano, usnivano, tkanje na jednu žicu, krpanje đerdanima, šlinga, rasplet... Specifična vrsta ženskog oglavlja bila je poculica – trokutasta kapica koju su nosile udate žene s maramom podvezom. Svečane poculice bile su gusto izvezene vunom ili đerdanima (perlicama) u raznobojnim geometrijskim, biljnim, zoomorfnim i ponekad antropomorfnim motivima.

 

Bogatstvo tradicionalnog tkanja i veza prisutno je i u svečanim peškirima – ručnicima. Oni su imali ulogu ukrasa ili poklona u uskrsnim, svadbenim i drugim običajima. Često su bili otkani u crvenoj boji, izvezeni ili ulagani raznobojnim biljnim i geometrijskim motivima.

Specifičan je i oblik seljačkog lončarstva kakvog nema na području sjeveroistočne Hrvatske, golobrdsko ručno kolo i pokljuke (zemljani poklopci pod kojima su se pekla peciva) iz Novog Sela rađene pomoću kalupa. Izrada arhaičnih, keramičkih posuda (lonaca, ćupova, ćupara...) i ostalih proizvoda bila je mnogobrojna i visoke kvalitete.

 

 

Bogatstvo slavonskih šuma utjecalo je na izradu raznih predmeta od drveta, svakodnevnih, u kućanstvu, na polju, ili izradu platna za odjeću – soljenke, čaše, oblici za paprenjake, vodiri, preslice, tkalački stanovi... Posebno lijepi predmeti, umjetničke vrijednosti bile su pastirske čaše – kepčije.
 

 

Arhitektura je požeškoga kraja skromna, ali i raznovrsna: zidanice s dugačkim ili skraćenim trijemom i poluskošenim krovom, kuće s krovom na 4 vode, a najkarakterističniji i najstariji tip kuće je duguljasta drvena kuća s usječenim trijemom i tri prostorije.

Zbirka Ive Čakalića seljaka - etnografa i samoukog umjetnika sadrži rukopise s običajima požeškog sela početkom 20. stoljeća, makete seoske i sakralne arhitekture, te skulpture i slike svetaca.

 

 

 

 

Među malobrojnim hrvatskim istraživačima 19. stoljeća značajno mjesto zauzima Požežanin Dragutin Lerman. Manja zbirka predmeta iz Srednje Afrike - Konga, fotografija i raznih dokumenata vezana uz njegov život i rad nalazi se u Gradskom muzeju Požege.