Maja Mamula iz Orahovice je dobitnica drugog kruga naše sve popularnije nagradne edukativne on line memo igre Čuvaj glavu!. Kako nas je i njeno pismo osvojilo, prenosimo ga u cjelosti.
Pismo Maje Mamule Gradskom muzeju Požega
Pozdrav svima!
Na samom početku moram Vam se zahvaliti i priznati Vam - vrlo je lijep osjećaj biti pobjednikom jedne ovako zanimljive igre koju igra velik broj ljudi. Upravo iz razloga što je igra vrlo popularna i raširena, sigurna sam da će već i ovako slatka nagrada biti još slađa. A budući da uz odljevak rudinske glave Gradskog muzeja Požega nagrada uključuje i poklon tvrtke Zvečevo, sigurna sam da je riječ o pravoj nagradi koju bi svi poželjeli! A rudinska će glava, kao i svi suveniri kod mene, dobiti svoje mjesto!
A sada da Vam se malo predstavim…
Moje je ime Maja Mamula i živim u Orahovici. Imam 21 godinu. Studentica sam treće godine Učiteljskog studija pri Učiteljskom fakultetu u Osijeku i iznimno sam zadovoljna svojim odabirom. Osim što studiram, pohađam i tečaj hrvatskog znakovnog jezika (jezika gluhih i gluhoslijepih osoba). Jako volim životinje i uživam provodeći vrijeme s njima. Ja sam i velika ljubiteljica nagradnih igara i moram priznati da imam dosta sreće. Tijekom srednje škole mnogo sam ih igrala i svakodnevno bila zaokupljena njima, no više nemam toliko vremena da im se posvetim pa sada rijetko kada nešto odigram.
Što se tiče same memory igre u kojoj sam baš ja pobjednica 2. kruga, moram Vam priznati da i nije bilo lako doći do pobjede. Na igru sam se brzo „navukla“ i njome se zarazila, tako da sam ju stvarno dosta igrala i uz nju provodila mnogo vremena. Mislim da je ova pobjeda zapravo rezultat truda i vremena uloženog u samu igru. A najteže je, kao i uvijek i u svemu, bilo na početku. Ruka mi se doista nekada znala ukočiti na mišu, ali s vremenom se i ona „priviknula“. J Početak je bio težak i iz razloga što si nisam još u potpunosti predočila koji su to sve likovi skriveni ispod kartica, odnosno nisam ih sve mogla zapamtiti. S vremenom je sve sjelo na mjesto jer su likovi polako počeli dobivati imena. Tako su mi u ovoj igri društvo pravili: Curica, Brko, Čokolada, Lijevo, Ravno, Fali, Kula, Rupa, Naočale, Široko, Unutra, Razroko, Kostur, Normalno, Pleše, Kapa, Puknuto, Printer. Nadam se da nikoga nisam izostavila! Brko mi je bio najdraži jer se on najčešće javljao! I Kempfić mi je vrlo simpatičan jer, kada mi se on pojavi, znam da je vrijeme za predah! J
Osim što sam joj ja posvetila dosta vremena, ovu igru igra i većina mojih poznanika i po tome sigurno znam da je popularna. Svi su, dakako, oduševljeni, a igra je još uzbudljivija kada se zna da je natjecateljskoga tipa. Također bih istaknula kako sam ju i ja počela igrati na preporuku i zasigurno mi nije žao!
Nakon ove prelijepe nagrade koju željno iščekujem ipak uzimam predah od Curice, Brke, Kostura i ostalih te ostavljam prostor drugima i savjetujem neka se i dalje trude jer svakako vrijedi igrati!
Pozdrav od Maje
