Page 8 - Baš se nekad dobro jelo

temfani kruh s mlijekom. Doručkovalo se u kući, osim za vrijeme kosidbe livada,
kada bi reduša koscima u sedam sati izjutra nosila doručak na livadu (jaja pržena
na masti od kimpakla (slanini od svinjskog podvoljka)).
Obzirom da su se samo četvrtkom i
nedjeljom kuhala jela s mesom, ostalih su se
dana za družinu ljeti pravila uglavnom jela
od kuhanog sezonskog povrća (bundeva sa
mlijekom ili rajčicom, mahune, krumpir,
kelj, ili kupus sa rajčicom), tipa cušpajza ili
čušpajza (variva). Neizostavna su bila jela od
jednostavnog tijesta bez jaja, kuhanog u
posoljenoj vodi (trganci, tarana), s jajetom
(makaroni, rizanci), uz dodatak sira, troje
(mrvice od istopljenog masla), maka, oraha, Trganci sa sirom, Bankovci
Trganci sa sirom, Bankovci
ili pekmeza. Utjecajem Čeha i Nijemaca
pravila su se jela od kuhanog krumpirovog tijesta (pemski knedli sa šljivama ili
pekmezom, tačke, šufnudle (šnufdigle, čiklići, fićkirići, čikovi, piškurići) i pečenog
krumpirovog tijesta, poput placki (škubanaca). Uz jela od tijesta obavezno su se
pravile i i razne varijante nemesnih čorbi (kiselica od rasola s jajetom, zafrigana
čorba, paradajz čorba (čorba od jabučica ), grah čorba, krumpirova čorba, kisela
čorba od skorupa, čorba od župe (tucanog bundevinog sjemena), crvena čorba).

U vrijeme svih sezonskih poslova, reduše su jelo,
najčešće su ručak nosile uzovncima na polje u košari na
glavi. Za većih poslova, ako je bila pozvana i rabota,
poput žetve ili vršidbe, meso je bilo obavezno. Nosila se
mesna čorba od guske sa taranom, kuhana ili propečena
guska sa sezonskom salatom (kupus, krasavci, rajčica),
te obavezno još jedno jelo tipa variva – grah ili kupus sa
suhim mesom, čušpajz od kelja ili bundeva sa suhim
mesom da 'rabota bude sitija'. Za kraj je bila obavezna
masnica (kolač u kvas punjen orasima ili makom). Ako je
bio veći gazda, odnosno ako je bilo posla za nekoliko
dana, za vršidbu su klali šilježe (nepolodna ovca, 30-40
kg). Kako bi bilo mesa svaki dan, šilježe bi se kuhalo u
dijelovima s povrćem i kičicom koprive da juha bude žuta
(Vetovo) i poslije prepeklo u krušnoj peći. Ostatak bi se
se čuvao pokriven krpom u bunaru na 7 metara dubine
Užina za vršidbe, požeški do sljedećeg dana. Meso se uvijek jelo uz neko sezonsko
Užina za vršidbe, požeški
kraj, 40-e god. 20. st.
kraj, 40-e god. 20. st. varivo i temfani krumpir.
Objedi, posebno ručkovi četvrtkom i nedjeljom, zbog mesa znatno su se
razlikovali od svakodnevnih obroka. Četvrtkom se uz neko varivo (najčešće grah i
kupus) kuhao komad krvavice ili lošijeg sušenog mesa (bolje komadi poput rebara,
čuvali su se za posebne prilike – kad dolazi zet). Za zeta, posebno kada je prvi puta
dolazio u kuću ženinih roditelja poslije svadbe, pravila se cicvara , posebno
cijenjeno jelo od kajmaka i jaja. Kad bi se netko posvađao sa svekrvom, znali bi mu
reći: „Ne''š se ti najest' cicvare!“ (Grabarje)

Nedjeljom se i blagdanom poslije juhe, uz kuhano živadsko meso često
pravila salma od listova kiselog kupusa i od usitnjenog suhog šala (pečenica, lungić)
kome bi se dodala isjeckana slanina, dijelovi živadskog svježeg mesa, te ljušteni
6 Gradski muzej Požega