Page 7 - Baš se nekad dobro jelo

baš mogli priuštiti takve prigodne gozbe, u gradu je bilo razmjerno dosta 'debelih i
trbušastih' ljudi koji su poslije dugotrajnih najedanja tijekom Božića, te brojnih
imendana i godova, imali ozbiljnih problema sa zdravljem (Vidmar 1969:108 i 138).

KAKO SE JELO NA SELU........
KAKO SE JELO NA SELU........

I u gradu i na selu blagovalo se kroz četiri svakodnevna obroka. Jutarnji
obrok ili doručak, na selu se prije germaniziranog gradskog naziva fruštuk , koji je
ušao u selo između dva svjetska rata, zvao ručak . Podnevni objed u gradu nazivao se
ručak, na selu užina, a poslijepodnevni međuobrok oko 16 sati u gradu zvan
također germanizmom – jauzn , na selu se zvao lovra. Posljednji obrok pred spavanje
i na selu i u gradu nazivao se večera (Franić Požežanin 1936:108).

Na selu je kvaliteta obroka bila prilagođena svakodnevnom ritmu napornih
sezonskih poslova. Vodilo se računa da doručak, posebno u vrijeme poljskih
poslova bude energetski dovoljno vrijedan, kako bi omogućio cjelodnevni naporni
rad. Dok su dostupne namirnice ovisile o godišnjem dobu, odnosno o tome da li se
samljeo kukuruz, da li je bilo već peradi za klanje, nastojalo se da masti i slanine
tijekom cijele godine bude uvijek dovoljno.

Obično su prije većih poslova za koje
se u mobu (organizirani oblik pomoći u
seoskoj zajednici) zvali uzovnici ili rabota,
pripravljala malo bolja jela, poput živadskog
paprikaša ili masne tarane (omača). Kad se
na posao spremala samo družina, odnosno
domaća čeljad, za doručak su se kukuruzni
ili bijeli žganci nakidali u luk pržen sa
slaninom, odnosno prženo brašno, temfani
krumpir ili krumpir u ljusci na masti ili
prženoj slanini, te zafrigana čorba. Uz to se
obavezno prije jela pila rakija, a poslije, ili za
Masna tarana, Bankovci
Masna tarana, Bankovci
vrijeme obroka bijela kava zaslađena
cukerinom, jer nije bilo šećera. Između dva
svjetska rata kavovinu od prirodnih pripravaka, prženog korijena cikorije i ječma,
zamijenila je industrijska kavovina, koju je još 1827. godine patentirao Johann H.
Franck, a u Hrvatskoj počeo proizvoditi 1893. godine.

Vidimo, dakle, da su temelj doručka bili pripravci puni ugljikohidrata u
skuhanom brašnu, krupici ili krumpiru, začinjeni s lukom na obilju masti, pržene
slanine, koja je bila najčešći dodatak hrani, ili ako je bilo sreće s prženim čvarcima,
krvavicom ili kod imućnijih šunkom. Djeca i straci doručkovali su udrobljeni stari
kruh u mlijeku, cicvaru, mlične rizance, ili naprosto žgance, prženo brašno ili

www.gmp.hr/blog 5