Page 3 - Baš se nekad dobro jelo

DA LI SE NEKADA BAŠ
DA LI SE NEKADA BAŠ DOBRO JELO?DOBRO JELO?
Prehrana jednog povijesnog razdoblja vrlo je opsežna tema koja dotiče
brojne vrste namirnica i priprave jela kod različitih društvenih slojeva sa svim
njihovim običajima i navikama, te preslojavanja jela koja su donosile promjene
poput migracija, ratova, politike i ekonomije. U nadi da će u budućnosti pojedini
dijelovi ove opsežne teme biti detaljnije obrađeni, za ovu priliku odlučili smo pružiti
uvid u jela koja su u nestajanju, odnosno dati pregled najvažnijih smjernica
tradicijske prehrane Požege i Požeštine krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Dakako
da naš osvrt ne može zaobići niti niz bitnih nijansi koje su unijele velike globalne
promjene načina prehrane poslije Drugog svjetskog rata do danas.

Istraživanje tradicijske prehrane
neophodno je potrebno iz više razloga.
Najbešćutniji od njih je izumiranje
tradicijske kulture, posebno nematerijalne
baštine, koja svakodnevno gubi svoje izvore,
odnosno kazivače. A kako je prehrana bila
nasušna čovjekova potreba, nešto
uobičajeno, bez čega u zajednici nije prošao
niti jedan dan, nije postojala posebna
potreba za njenim zapisivanjem, pa su tako
sporadični pisani izvori, koji nam mogu
pomoći u rasvjetljavanju bitnih činjenica pri
Druženje Požežana u ThallerovomDruženje Požežana u Thallerovom
vinogradu, poč. 20.st.
vinogradu, poč. 20.st. rekonstrukciji jela i jelovnika, prava
rijetkost.
Hrana je posredno imala i veliku socijalnu ulogu, pa istražujući tradicijsku
prehranu možemo više saznati o mentalitetu, običajima i navikama prošlih
generacija. Oko hrane se okupljala uža i šira zajednica, pa su se za stolom izražavali
i osnovni društveni odnosi. Zajedničkom molitvom i blagoslovom hrane
uspostavljalo se obiteljsko jedinstvo zadružne obitelji koja je živjela u odvojenim
kijerima, a blagovala za jednim stolom. Zajedničkim konzumiranjem hrane
potvrđivala se i patrijarhalna hijerarhija – muškarci sa slugama jeli su za stolom
najbolje komade mesa, dok su žene s djecom jele za sinijom ili stojećke iza
muškaraca ono što je ostalo (Sarti 2006:178-179). U 18. stoljeću cijela obitelj
izmjenjivala se za istim stolom, jedni iza drugih, prvo muškarci, onda žene, pa djeca
(Piller i Mitterpacher 1995:143). U 19. stoljeću muškarci su jeli iz tanjura, a žene iz
zdjela (Oriovčanin 1846:86). Prema našim kazivačima dijelovi ovih običaja zadržali
su se i u nekim selima Požeštine, posebno u zadružnim obiteljima sve do Drugog
svjetskog rata.

Hrana je bila simbol i međuspolne
solidarnosti. Za vijeme Malih babinja u
cijelom požeškom kraju, djetetova kuma je
osam dana poslije poroda, nosila rodilji sva
tri dnevna obroka, bez obzira na udaljenost
(Oriovčanin 1846:22). Krajem 19. stoljeća u
Slavoniji su čak do tri tjedna rođakinje
nosile rodilji kuhanu hranu tri puta dnevno
(Stojanović 1881:214). U isto vrijeme u
Požegi je bio običaj, da imućnije obitelji svaki Obiteljsko okupljanje, Požega,
Obiteljsko okupljanje, Požega,
dan ili jednom tjedno na ručku ugoste poč. 50-e god. 20. st.
poč. 50-e god. 20. st.
www.gmp.hr/blog 1