Page 10 - Katalog Vinarstva

vinograda na Kapavcu ispod Thallerove kolibe. (Diklić) TKO VIŠE VOLI PITI VINO različitih dijelova Austrougarske monarhije, poput
Na tragu početaka ozbiljnog zaživljavanja prodaje – SELJACI ILI GOSPODA? Čeha, Slovaka, Nijemaca. Sve njih nazivat ćemo–
vina, ali i stolnog grožđa požeških vinogradara poslije Kako je ipak osnovna tema naše izložbe etnološkog seljacima. Pod nazivom gospoda podrazumjevat
obnove vinograda početkom 20. stoljeća je i nastojanje predznaka, pokušat ćemo utvrditi sličnosti i ralike ćemo građane grada Požege, pripadnike trgovačkog,
načina vinogradarenja i vinarenja, kao i odnos prema činovničkog i intelektualnog sloja u tadašnjim
vinu između seljaka i gospode na području Požeštine od trgovištima Pleternici, Kutjevu i Velikoj, kao i lokalnu
kraja 19. do kraja 20. stoljeća. vlastelu.
Sela Požeštine s 19. na 20. stoljeće naseljavaju Počet ćemo od činjenice da se briga o vinogradima i
uglavnom starosjedioci Hrvati i Srbi, ali i doseljenici iz odnos prema njima, kao i način proizvodnje i čuvanja
vina, znatno razlikovao na selu i u gradu, odnosno
vlastelinstvima, tj. između seljaka i gospode. Razlog je
tomu prije svega, razlika u upotrebi i načinu korištenja
vina. Ali još više zaostajanje seoskog stanovništva, kao
što smo imali prilike vidjeti, u načinu obrade vinograda,
preradi grožđa i vinarenja poslije filoksere koja je,
podsjetimo, na samom početku 20. stoljeća uništila sve
vinograde požeškog kraja.
Iako je često osporavana i grđena seljakova
prekomjerna konzumacija vina, ne zaboravimo da je do
sredine 20. stoljeća, uz običnu bunarsku vodu i rakiju,
Berba kod Ladislava Kraljevića u Dragi vino bilo jedino piće. Zato je gotovo svako obiteljsko
gospodarstvo imalo i manji vinograd. Pilo se
već spominjanog trgovca i vinogradara Ðoke svakodnevno u odmjerenim količinama uz objed, ali
Jovanovića. On je ulagao silne napore u promociju vino je bilo neograničeni, nezaobilazni konzumni
suvremenog korzerviranja i prodaje stolnog grožđa, element u svim životnim običajima poput rođenja,
pokušavajući 1903. godine osnovati poduzeće za krštenja, svadbi, pokopa, ali i godišnjim običajima, kao
plasman grožđa kao delikatese na europsko tržište. Iako što su Uskrs, Božić, seoski god ili kirvaj, čijalo...
uporan, među požeškim vinogradarima, na žalost, nije Anonimni autor članka „Zašto nam gospodarstvo ne
pronašao zainteresirane. 11 napreduje?“, iznosi podatke da jedna seoska obiteljska
zadruga preko zime popije 80 akova vina i 10 akova
rakije u vrijednosti 600 Forinti koje su mogli zaraditi da
su piće prodali. (GŽP, 23. 1. 1892.)
Svatovski uzvanici iz Štitnjaka, pred 2. svjetski rat

11 U Glasniku iz 1899. godine, kroz tri tri broja, proteže se ista tema u kojoj stanoviti Schlesineger razrađujući uzgoj i plasman stolnog grožđa izvan Hrvatske pokušava zainteresirati građane, a posebno seljake Požeštine,
očito bez većeg uspjeha. (GŽP, 04.03., 18.03., 15.04. 1899.)

11 vinogradarstvo i vinarstvo požeškog kraja