Page 4 - untitled

Kako kipari zamišljaju svijet oko sebe i onaj u sebi možemo vidjeti u brojnim muzejima i galerijama, međutim način na koji
kipar Slavonac, rođenjem Požežanin Zlatko Bourek zamišlja svijet, sasvim je specifičan.
S urođenim darom narativnog crtača, osjećajem za prostor i predočavanje zapamćenih dojmova i imaginacije Zlatko
Bourek našao je srodnost u stilovima nadrealizma, simbolizma, te ekspresionizma, posebno slikarskim djelima Otta Dixa, Maxa
Beckmana, te poznatog hrvatskog slikara Krste Hegedušića.
Njegova likovna životna pozornica ispunjena je likovima, predmetima i sažetim znakovima simbolične slike svijeta
modelirane u različitim medijima. Maštovite, fantastične prizore gradi gotovo bolna iskrenost. Naglašena jakim akcentima boje,
uzorcima ili prigušenom tamom, zapamćena sjećanja fragmenti su predodžbi poput noćnih mora.
Njegov svijet zamišljeno je obilje hedonističke strasti, mukla praznina, ali i okrutnost usred opustošenih polja gdje kruh,
perec i kolači lete te padaju s neba poput nebeske mane na prazno tlo kao dio igre apsurdnog postojanja. Lakoćom oblikuje mase
likova, čak i suflera što vire iz kućica i šapću tekst crne „Božanstvene komedije“ za koji glumci ne mare jer igraju svoju predstavu .
Nad neplodnim tlom i opustjelim kućama raskrililo se cvjetno nebo poput plamteće vatre. Lađar kao gondolijer u plitkom
ribarskom čamacu, čiklu plovi rijekom dok se predimenzionirani rumeno obijesni igrači igraju ljudima i prirodom kao u kazalištu
lutaka.
Oko stola mračna se masa gosti lovinom božice Artemide koja se u žaru nakon lova (na ljude) odmara uz podmukle goste
za stolom okrutnog hedonizma. Nasuprot njoj svjetlošću slikar obasjava, čini se, njezinu majka Letu (lanthaneim , u imenu krije se
značenje riječi prikriti, tajiti, zaboraviti). Slavonac osamljen, časti se kolačem u uglu dok mu se drugi podsmijavaju.
Most na Orljavi iz napuštajuće daljine potamnio je u strahu tuge, a obilje koje je ostalo u sjećanju postalo je još veće.
Slikar je naglašavanjem simbola na bezvremenskoj pozornici riješio prikaz općeljudskog pitanja života. Sjetu, nostalgiju i
nesreću sakrio je obiljem detalja, prizora i živošću boje.
Slike su sažetak umjetnikova bogatog rada na brojnim područjima u kojem se ne ogleda samo likovno tehničko umijeće,
nego i filozofski pristup umjetnosti Zlatka Boureka.
Rijeka, žena i most na slikama Zlatka Boureka znače život, oni spajaju i razdvajaju ljude. Taj život ispunjen je simbolima koji
idu u dvije krajnosti svjetla i tame, dobra i zla. Obuzetost i zasićenost hedonizmom koji pršti slikama naglašava nehaj za strahote. U
prigušenoj svjetlosti osjeća se slutnja zla i neizvjesnost simbolično naglašena nožem, mračnim licima ljudi i sjenama.
Brojni su detalji prizora, ali ono što je zajedničko slikama Zlatka Boureka sceničan je, građen prostor koji kao da je izrezan iz
filma te umjetno svjetlo u funkciji naglašavanja određenih scena koje stvara napetu, neizvjesnu atmosferu. Slikane figure su poput
skulptura, lutaka, a slikani simboli poput kazališnih rekvizita.
Skulpture na izložbi predstavljaju likAlme koji se jedini izdvaja čistoćom, mirom i toplinom. Poput Danteove Beatrice u sebi
nosi plemenitu ljepotu, ali i zabrinutost. Izvana različita, djevojka s trešnjama ili žena s mislima o domu, crna ili bijela, ona je u sebi
dosljedna i čista. Zlatko Bourek stavlja na postolje lik žene koja umjetničkim djelom prenosi moralnu poruku nadređenu svemu što je
umjetnik slikom prikazao. Umjetnička svestranost s filozofskom podlogom u kojoj je skulpturom žene naglasio smisao ljudskog
života, ali i smisla umjetničkog djela koje nije samo u funkciji reproduciranja stvarnosti, nego ima i višu zadaću, sućut za ljudsku
nesreću i patnju kojom su isprepletena mnoga povijesna razdoblja. Ona su često osobna, duboko skrivena tajna koju može otkriti
samo briga za drugog čovjeka.
Ova izložba slika i skulptura Zlatka Aurela Boureka, svestranog umjetnika neorenesansnog tipa predstavlja i sama jedno
sažeto umjetničko putovanje ispunjeno bogatim umjetničkim iskustvom koje je umjetnik nakon dugog puta kroz vrijeme, prostor i
umjetnost vratio u grad gdje je rođen, u Požegu.
Lidija Ivančević Španiček