Page 20 - Baš se nekad dobro jelo

ili mala grana, koji je visio na čajinom vratu, te perec kao dar ukućanima na
prosidbi ili za Uskrs (Čakalić 1986:79-81,84).

Požežanke su se čudile neinventivnosti seljakinja koje bi potrošile previše
jaja za jedan tako suh i bezukusan kolač. Smatrale su da bi one od tih jaja mogle
napraviti pet-šest puno finijih kolača (Vidmar 1999:46).

Dakako, jer je u gradu situacija bila posve drugačija. Šećer se kupovao u
glavama, kockama, a najjeftiniji kristal bio je pakovan u škarnicle po frtalj kile (25
dekagrama). Obrtničke i trgovačke kuće mogle su si priuštiti kolače četvrtkom i
nedjeljom bez poteškoća. Za blagdane i svečanosti su, unatoč velikom fizičkom
trudu i vremenu, pravili i po dvadesetak različitih vrsta kolača, poput onih za Božić
1971. godine s popisa domaćice iz obrtničke kuće, Mire Matić: paprenjaci,
medenjaci, vanili krancli, parizer štangli, londoner štangli, anis brot, bern pracni,
parizer salama, kokos rolada, badm kifle, išleri, ledene kocke, kuglice od smokava,
bijele puslica, filovane oblatne i doboš torta. U gospodskim kućama kolači i slastice
različitih oblika pravili su se u ovolikim količinama, osim za Božić i Uskrs i svaki
dan poslije ručka ili uz poslijepodnevni jauzn. Kod onih najsiromašnijih,
nedjeljama su se ponavljali samo najjednostavniji kolači od dizanog tijesta od
jednog jajeta.
Razliku između Požege i sela u bližoj
ili daljoj okolici grada možda ćemo najjasnije
ilustrirati sa usporedbom kolača na kraju
19. stoljeća, kada je vladalo relativno obilje u
hrani (Vidmar 1969:108). Dok je u gradu
svaka kuća za Božić pripremala niz od
barem desetak različitih kolača, u selu se uz
božićni kruh litnjak, kao slastica pravila
lokša, tijesto bez jaja pečeno na plotni,
omekšano toplom slatkom vodom, iskidano
ili savijano uz dodatak oraha i meda.
Lokša, Bankovci
Lokša, Bankovci
U starim požeškim kuharicama uz
recepte kolača, popise mjesečnih izdataka za špeceraj (nabavku), zatekli smo i
popise kolača spremanih za pojedine svece, što je dragocjeni izvor koji nam govori o
popularnosti pojednih kolača u određenim vremenskim razdobljima. Iako u svakoj
od njih možemo između redaka prepoznati način života, osobnost osobe, obitelji i
staleža kojoj je kuharica pripadala, veliki broj istih kolača svih vrsta pronalazimo u
kuharicama svih slojeva toga vremena.
Zahvaljujući tim rukopisnim
zbirkama recepata, otkrili smo da su se u
Požegi torte kod najimućnijih pravile još u
19. stoljeću, ali da su u najbrojnijem,
solidnom srednjem požeškom sloju
obrtnika, tijekom cijele godine za sve prilike
bili najpopularniji sitni kolači od prhkog
tijesta, poput paprenjaka, požeških
pogačica sa kajmakom i vinom, požeških
pijanaca, te pita od jabuka i jagoda, gatrica
(fakina), te štrudla od sira i sezonskog voća Gatrice ili požeški fakini, Požega
Gatrice ili požeški fakini, Požega
(trešnji, višnji, šljiva).
18 Gradski muzej Požega