Gradski Muzej Požega

Požega je bila zbog svog geografskog i strateškog smještaja prije dolaska Turaka značajno političko, gospodarsko, crkveno i kulturno središte. Pisani trag  iz 1210. godine govori da je Požega središte Županije, a u potvrdi pape Honorija III. od 11. siječnja 1227. spominje se darovnica Andrije II Arpadovića (1205 - 1235) i prvi puta gradska tvrđa. Tu saznajemo da kralj prodaje Požegu kaločkom nadbiskupu Ugrinu i da mu pritom daje i duhovnu potporu u borbi protiv širenja bogumilstva iz Bosne.

Sinovi kralja Andrije II Arpadovića opozvali su većinu očevih darovnica, da bi tako vratili ugled i moć kraljevske kuće, pa je do početka 14. st. požeško vlastelinstvo bilo u rukama ugarskih kraljica.
Kada početkom 14. stoljeća na ugarsko prijestolje dolazi dinastija Anžuvinaca Hrvatsku i Slavoniju potresaju sukobi između pristalica kralja Karla I (1301.- 1342.) i hrvatskih feudalaca, a nemiri su se nastavili i u drugoj polovici 14.st. U 15. st. Požega je zajedno sa vlastelinstvom u rukama bogatih feudalaca.

U sklopu osvajačkog pohoda preko Save Turci su zauzeli Požegu i okolicu 1537.g. i tu su vladali oko 150 godina. Grad kao sjedište Požeškog sandžaka se islamizira i od male varoši prerasta krajem 16. st. u veći grad (kasabu).

Tu su bile, zbog obrane postojećih i zauzimanja novih područja Slavonije, smještene jake vojne posade. Borbe za oslobođenje Slavonije od turske vlasti počele su u sklopu austrijsko- turskog rata ( 1683.- 1699.g.) i zaslugama fra Luke Ibrišimovića – Sokola Požega je konačno oslobođena 1691.g. O turskom razdoblju u Muzeju se čuvaju malobrojni predmeti i dokumenti, tu su fotografije ostataka turske arhitekture i skica spomenika  fra Luke Ibrišimovića, rad mađarskog kipara G. Kissa.
    
Za Požegu je krajem 17.st.važan dolazak isusovaca koji su 1699.g. osnovali Gimnaziju, petu u Hrvatskoj, koja 1761.g. prerasta u sveučilište („Academiu Poseganu“). Gimnazijski izvještaji, svjedodžbe, brojne fotografije, originalna Gimnazijska zastava svjedoče o stoljetnom djelovanju ove ustanove u gradu.

Nakon turske vlasti grad se obnavlja i postaje sjedište carskog komorskog nadzornika (provizora) koji je prikupljao posebne daće za potrebe Kraljevske blagajne. Inače gradska uprava se sastojala od gradskog zastupstva (senata) kao predstavničkog tijela  i poglavarstva ( magistrata ) koji je imao izvršnu vlast. Na čelu uprave je bio gradski sudac (gradonačelnik), a za red se brinula Gradska straža. U dokumentarnoj zbirci povijesnog odjela čuvaju se vrijedne isprave,  koje govore o razvoju grada i gradske uprave, a o gospodarskom razvoju dokumenti i predmeti vrlo bogate cehovske zbirke.

Sredinom 18. st. kraljica Marija Terezija (1740. - 1780.g.) obnavlja, pored Virovitičke, zatim Srijemske i Požešku županiju, a poveljom od 1. rujna 1765.g. Požegi daje status slobodnog i kraljevskog grada. Tada grad dobiva novi urbanistički izgled gdje uz stare srednjovjekovne crkve (sv. Duha i sv. Lovre) glavni trg krase Isusovačka kolegija (danas Biskupski dvor), stara zgrada Gimnazije, Gradska vijećnica i niz baroknih jednokatnica na sjevernoj strani trga.

Crkva sv. Terezije Avilske (danas katedrala), sagrađena 1763.g. i jedna od najljepših baroknih crkvi u Slavoniji. Originalne grbovnice, dokumenti i predmeti iz 18. i 19. st, zbirka zastava sa kraja 18.st do 20. st., zatim karte, fotografije, diplome,… govore o bogatoj povijesti  Požege i županijskoj vlasti.

U Požegi i okolici su rođeni mnogi znameniti građani, poznati književnici (Antun Kanižlić, fra Grga Čevapović, Vjekoslav Babukić, fra Kajo Agijić, Josip Eugen Tomić, Janko Jurković, Vilim Korajac, Josip Pavičić, Franjo Ciraki, Dobriša Cesarić, Matko Peić, Zdenka Marković …), istraživač Afrike Dragutin Lerman, prosvjetni djelatnik i povjesničar Julije Kempf, Vilma Nožinić, operna pjevačica, slikar Miroslav Kraljević i dr., čije podatke čuvamo većinom u muzejskoj mapoteci.

Krajem 19. st. u Požegi djeluju brojna društva koja su se isticala dobrotvornim, kulturnim i sportsko- rekreativnim radom kao  Društvo Narodna knjižnica, Hrvatsko pjevačko društvo „Vijenac“, Dobrotvorno gospojinsko društvo, Dobrovoljno vatrogasno društvo, Društvo za poljepšanje grada, Planinarsko, Streljačko, Društvo „Hrvatski Sokol“ i druga od kojih većina djeluje kontinuirano do danas.

Kao dokaz bogatog političkog, gospodarskog , kulturnog i društvenog života čuvaju se u Muzeju

zbirke zastava, diploma, oružja i odora i ostali razni predmeti, zatim fotografija, starih novina, pozivi, plakati i ostala originalna građa.

Odjel povijesti umjetnosti Gradskog muzeja kao samostalni odjel djeluje od 1975. godine. Danas muzej otkupom i donacijama okuplja veći broj predmeta, te se odjel sistematiziranjem podijelio na zbirke i podzbirke. U odjelu je1980.god. kao samostalni dio otvorena Galerija .

Danas se u Galerijskom zbirci nalaze i podzbirke djela starih majstora, te portreti poznatih osoba grada Požege i požeškoga kraja od kojih ističemo Portret Franje baruna Trenka, Portret grofa i grofice Janković, Portret Franje pl. Cirakija, požeškog gradonačelnika i književnika, Portret Vatroslava Thallera, Josipa Eugena Tomića,…
.

Izuzetno mjesto u Galeriji slika zauzimaju portreti požeških župana najpoznatijih hrvatskih slikara, Vlahe Bukovca, Bele Čikoša Sesije, Miroslava Kraljevića  i drugih.

Za Požegu u 19. stoljeću izuzetno je značajan požeški slikar bidermajera Gustav Poša. Za otkup umjetnina slavonskog Karasa, kako je prof. dr. Matko Peić znao reći, Grad Požega, Županija Požeško - slavonska i Gradski muzej u Požegi posljednjih nekoliko godina izdvojili su znatna sredstva, uz spomena vrijednu donaciju potomaka Gustava Poše u  Požegi ( obitelj Polanc – Mesing).

Grad Požega je i grad pl. obitelji Kraljević koja je u nekoliko generacija igrala veliku ulogu u kulturi grada kako u književnosti, tako i u likovnosti. Početak modernog hrvatskog slikarstva  označio je svojim djelima upravo požeški slikar, Miroslav Kraljević. Njegova najbolja djela nastala su u Požegi, ali tek nekolicina nalaze se u Muzeju. Među njima izdvajamo fresku „ Sv. Juraj ubija zmaja“, fresku naslikanu 1908. godine iz vinogradarske kuće obitelji Kraljević na Đurđevcu, poklon obitelji Perić iz Požege koja je restaurirana sredstvima Ministarstva kulture RH ( restauracija HRZ u Zagrebu, Ivan Štimac).

Najbrojnija zbirka umjetnina u odjelu pov. umjetnosti  je zbirka ( slika, crteža, grafika i skulptura) akademskog slikara Joze Jande, koju je muzeju poklonila njegova nećakinja Vera Lisec Repić iz Zagreba.

Prof. dr. Matko Peić kroz svoja djela kako ona književna , tako i ona slikarska, neizostavni je dio kulturne povijesti grada Požege, uz djela drugih umjetnika Roberta Emila Tanaya, Tomislava Čuline, Mate Šanga, grafika hrvatskih slikara, …  čija se djela čuvaju u Gradskom muzeju u Požegi .
Osim navedene Galerijske cjeline s nekoliko najznačajnijih podzbirki muzej ima izuzetnu zbirku osobnih predmeta svjetski poznate operne pjevačice Milke Trnine, po majci Požežanke i nećakinje požeškog književnika Janka Jurkovića, koju je muzeju poklonio Dionizije Smojvir, učitelj iz Požege.

Dio odjela povijesti umjetnosti čine predmeti i sakralna umjetnička djela koja su u muzej prispjela donacijama građana.

U odjelu je važno mjesto zauzela i  zbirka stakla koja se značajno povećala, donacijom obitelji Kempf, Dionizija Smojvira otkupom i donacijom dr. Josipa Kovačića , kolekcionara iz Zagreba.

U sklopu arhitektonske cjeline odjela koja sadrži brojne projekte s nacrtima, namještaj ureda, literatura 19. i 20. st., fotografije arhitekture( donacija obitelji Borisa i Vlade Gerbeca iz Požege), nalazi se i podzbirka  brojnih razglednica  Požege i okolice  19. i prve polovine 20. stoljeća.

Zbirka starih razglednica Požege jedna je od brojnijih u Hrvatskoj koja prikazuje jedan grad. Njena je vrijednost i u tome jer zorno prikazuje značajnu ulogu likovnih umjetnosti jednoga grada kako kroz skulpturu (zavjetni kip Sv. Trojstva 1749. godina, Gabrijel Granici), tako i kroz arhitekturu (srednjovjekovna crkva sv. Lovre sa vrijednim freskama, te crkva Duha Svetoga, zatim barokna crkva  sv. Terezije, danas katedrala sa zidnim slikama Celestina Medovića i Otona Ivekovića i zgrada današnjeg Gradskog muzeja, te arhitektonska zdanja 19. i početka 20. stoljeća poznatih zagrebačkih arhitekata Julija Deutcha i Lea Honigsberga, palaču Požeške županije, zgradu Suda i zgradu Prve požeške štedionice, danas Gradske knjižnice).

Požega je grad i slikara Roberta Emila Tanaya, a danas možemo reći i umjetnika mlađe generacije Mate Šanga, kipara, te Tomislava Čuline slikara čija brojna djela Muzej još uvijek čeka. 





 

U arheološkoj zbirci nalaze se materijalni ostaci iz svih vremenskih razdoblja prapovijesti. Iz paleolitika (starije kameno doba) pronađeni su kosturni ostaci sisavaca – mamuta, bizona, jelena, divljeg goveda i konja kod sela Zarilca gdje je bio logor lovaca na mamute.

U Požegi su pronađeni ostaci najstarijeg neolitskog (mlađe kameno doba) naselja starčevačke kulture. Tako u zemunici staroj 8000 godina nađeni su ostaci keramičkih posuda koji dokazuju da je Požega jedno od najstarijih naselja u Slavoniji.
Značajno je otkriće grobova iz eneolita (bakrenog doba) u selu Jakšić gdje su nađene cijele keramičke posude lasinjske kulture.

 
Iz kasnog brončanog doba čuvaju se ostaci posuda iz grobova kulture polje sa žarama  iz Zarilca, Požege i Grabarja. 13.st. prije Krista.

Tijekom starijeg željeznog doba u Požeškoj kotlini bila su mnoga naselja povezana s Kaptolom kao središtem. Izuzetni su nalazi groblja pod humcima (tumulima) vezani uz spaljivanje pokojnika i stavljanje pepela u žare (urne).
 
Posebno lijepo su izrađene posude, crne boje ukrašene životinjskim rogovima. Dijelovi ratničke opreme pokazuju veze Ilira s Grčkom, te visoki stupanj kulture i gospodarsku razvijenost ovog kraja.

U arheološkoj zbirci čuva se i vrijedan nalaz nakita iz ženskog groba iz Velike koji pripada mlađem željeznom dobu (4.st. prije Krista) - kopče, narukvice i ogrlice svjedoče nam o načinu ukrašavanja žena tog doba.

Rimljani su ostavili mnogobrojne materijalne ostatke u požeškom kraju u kojem su bili od 1. – 4. stoljeća. Nađeni su ostaci naselja, groblja, nadgrobni spomenici, kupke, skulpture, novci… Najbolje je istraženo nalazište u Tekiću gdje su otkriveni temelji tri zgrade koje su imale centralno grijanje, freske, mozaike, kupke i vodovod. Istraženi grobovi sa kosturnim ostacima u zemlji i u zidanim grobnicama ukazuju nam na način života i vjerovanja Rimljana u 4. stoljeću. Nađeni su mnogobrojni predmeti svakodnevne upotrebe – keramičke i staklene posude, razni nakit i novci.

Iz ranog srednjeg vijeka vrijedan je zlatni nalaz (nakit iz jednog groba) s početka 9. stoljeća koji se nalazi u Kunsthistorische Museum u Beču. Materijal iz ranosrednjovjekovnog groblja u Brodskom Drenovcu avaro-slavenske kulture s početka 9. stoljeća predstavljaju– keramičke posude i jahači pribor, a nalazi se u Arheološkom muzeju u Zagrebu.

Rudina ja najvrednije nalazište u požeškom kraju gdje su otkriveni temelji male romaničke crkve i benediktinske opatije sv. Mihovila iz 12. stoljeća. Ovaj utvrđeni kompleks ispod padina Psunja predstavlja jedan od najvažnijih sakralnih spomenika srednjeg vijeka u Slavoniji.
Romanička crkva sv. Mihovila sa kamenim klesancima (konzolama) – čuvenim rudinskim glavama, predstavlja najbogatije ostvarenje romaničke plastike u kontinentalnoj Hrvatskoj.
 
Mnogi vrijedni nalazi kao što su pronađeni natpisi – prvi hrvatski natpis pisan latinicom – BRAT IAN, glagoljski natpis koji označava 1129. godinu, latinski natpis i bosančica iz 15. stoljeća ukazuju na izuzetnu važnost ovog objekta.
Arhitektonski dijelovi i freske ukazuju na raskošnost ovog kamenog zdanja. Otkriveni su temelji samostana, dvorišta opatije i cisterne s bunarom.
 
Mnogi nalazi – keramika, nakit, novci i predmeti svakodnevne upotrebe,  govore o životu benediktinaca na Rudini od 12. do 16. stoljeća, kada ga razaraju Turci.